„AKO UČITELJ VOLI SAMO POSAO, ON JE DOBAR UČITELJ. AKO UČITELJ VOLI UČENIKA KAO OTAC ILI MAJKA, ON JE BOLJI OD ONOG UČITELJA KOJI JE PROČITAO SVE KNJIGE, ALI NE VOLI NI POSAO NI ĐAKE. KAD UČITELJ SJEDINI LJUBAV PREMA POSLU I PREMA UČENICIMA, ON JE SAVRŠEN UČITELJ.“(Tolstoj)

Bubamara je simbol SREĆE, ona je mala BOŽJA OVČICA, neka nas čuva kao jedno stado u znanju, ljubavi, poštovanju, kao najbolje UČENIKE i UČITELJE koji daju sve od sebe, i više!

Lijepo je zvati se učiteljem! 

Moja prva učiteljica

        Marija, to je učiteljica Marija Vidaček! Moja prva učiteljica je smeđokosa i smeđooka, visoka je. Živi u Varaždinu, ima dvoje djece i unuku. Njezin muž je profesor u srednjoj školi. Voli se odijevati u crveno i veseli se školi.

      Sada uči 3.c razred, samo Rome. Nadam se da će je slušati jer nam je uvijek govorila da smo jednaki i odgajala nas da sve radimo zajedno. Kad je netko bio zločest, poslala bi ga u kut. Jednom smo svi iz testa dobili pet, skoro svi, bile su dvije četvorke. Slobodno smo tijekom sata išli u zahod, katkad popili vodu, prava demokracija. Ako smo htjeli sjediti po našoj želji, trebali smo samo zamoliti. U razredu smo imali cvijeće, netko ga je uvijek morao zalijevati.

      Učiteljici Mariji želim sreću, da je njezin razred uvijek sluša i da dobro uče kao i mi u petom razredu.

                                                                                    Tin Kurečić 5. a   

Učitelj / učiteljica otvara vrata znanja.

Vrata riječi , vrata iza kojih se nalazi

Čaroban svijet gdje vladaju sreća i radost!

                                     Iva Habulan 7.b

Učitelj / učiteljica otvara vrata znanja.

Vrata riječi , vrata iza kojih se nalazi

Čaroban svijet gdje vladaju sreća i radost!

                                      Iva Habulan 7.b

Učitelj / učiteljica otvara vrata znanja.

Vrata riječi , vrata iza kojih se nalazi

Čaroban svijet gdje vladaju sreća i radost!

                                      Iva Habulan 7.b 

Moja prva učiteljica

             Moja prva učiteljica zvala se Verica Telebar. Niskog je rasta i ima crnu kosu. Veoma je spretna i često je s nama na tjelesnom igrala rukomet.

             Voljela sam razgovarati s njom. Pamtim i njenu crnu odjeću koju je nosila tugujući za svojim tatom. Lijepo je mirisala i bila vesela i kad nismo bili baš dobri. Voljela je šetnju prirodom pa bismo išli na izlet u Zelendvor. Bila je sretna kad bismo ju slušali. Pazila je na nas kao da smo njezina djeca.

           Kad se vraćam iz škole, volim navratiti u svoju staru školu i pozdraviti svoju prvu učiteljicu.      

                                                                                      Barbara Presečki, 5. a

Biti učitelj

                Biti učitelj je jako lijepo zanimanje s puno izazova kojeg pružaju nasmiješena djeca. Svaki učitelj sa smiješkom na licu ulazi u razred prepun mladih života.Učitelj nas podučava svakakvoj situaciji u život i uči nas kako je mirno riješiti. Drago mi je da ima dobrih učitelja koji nas podučavaju i žele od nas napraviti mlade talente koji će uspjeti u mnogim svojim životnim ciljevima i tako ispuniti svoj život. Moram slušati učitelje jer oni nam nisu prijetnje i dosade, nego naši voditelji koji nas mogu poučiti boljem životu.

                                                                                      Bojana Seketin, 7. a

Biti učitelj

            Biti učitelj vrlo je zanimljivo zanimanje. Po mome mišljenju, učitelj mora biti strpljiv, veseo, pa čak i zabavan, no prije svega mora znati raditi s djecom.

            Učitelj mora djeci dati do znanja tko je glavni, odnosno da je on njihov autoritet, da ga se poštuje i sluša. U današnje vrijeme učenici imaju svoja prava, stoga u nekim situacijama učitelj mora dobro promisliti kako će se odnositi prema učenicima i kako se postaviti jer može biti kažnjen. Odlike učitelja su poštenje, povjerenje, da djeci daje sigurnost, znanje i da voli svoj posao.

            Učenike mora ocjenjivati prema zaslugama, trudu i dobrom ponašanju, a ne prema izgledu i simpatičnosti. Mislim da onaj učitelj koji iskreno ne voli djecu, nije dobar učitelj.

                                                                                    Lorena Florjanović, 7. a

Učiteljsko zanimanje

            Učiteljski poziv je zapravo nešto predivno. Voditi i učiti djecu kroz život zaista je velik izazov i ogromna odgovornost.

            Iako je to lijepo zanimanje, taj je posao vrlo težak. Mislim, raditi s djecom od 5. do 8. razreda ili pak od 1. do 4., što je još teže, treba znati. Treba znati voljeti djecu i poštivati ih. Pružiti im osjećaj sigurnosti, dobrodošlice, ljubavi. Učitelji u našoj školi nam to pružaju. Dobro, neki manje, neki više, ali više-manje svi. Učeniku/učenici sigurno je bolje kad je učitelj pun strpljenja i zaista želi pokazati, od onoga kad viče na njega/nju ili nam govori negativne rečenice. Isto tako nije u redu kad učenik radi isto.

            Volim kad su učitelji dobri prema meni i kad se brinu o mojim interesima, kad me ne izostavljaju. Važno je da učitelj zna naše interese, da se brine o njima i o nama, da nas poštuje i voli. To je zapravo bit tog poziva, zar ne?

                                                                                      Ingrid Vujević, 7. b

Moja učiteljica 

          Učiteljica nas je jako voljela i mi svi smo voljeli nju. Bilo je lijepo četiri godine družiti se baš s njom!

                                                                                                Ana Šincek 5.b

           Moja prva učiteljica bila je uvijek vedra i nasmijana. Nije bila stroga, ali je zato bila glasna. Imali bismo dobre ocjene jer nas je dobro naučila. Kad nismo znali, ona bi pomogla. Puno smo crtali i radili plakate.Voljela je pisati petice. Niska, a ne visoka peta, hlače, a ne suknja, košulja, a ne majica, to je bila moja učiteljica Nevenka. Nadam se da će podnijeti još jedan prvi razred.

                                                                                               Ana Šobak 5.b

               Sve je ponavljala više puta. Pazila je na sve nas. Njezin se glas orio školom, ako nismo bili dobri. Kad smo bili dobri, gledali bismo crtiće. Često se smijala. Svirala je harmoniku, naše su pjesme bile najljepše. Četiri godine prošle su brzo i bile su lijepe, zbog moje učiteljice.

                                                                                               Leon Belščak 5.b

              Moja prva učiteljica bila je savršena i mi smo je obožavali. Vikala je s pravom kad smo bili neposlušni. Pamtit ću je po njezinom zvonkom smijehu. Svi smo znali da postoji druga šansa i da je ona pruža. Pomagala nam je i na testovima iz njemačkog, ali to je tajna. Pokazivala nam je uvijek pravi put! Učiteljicu koju imaš od 1. do 4. razreda teško možeš zamijeniti s nekom drugom, ne možeš je samo tako zaboraviti jer s njom si proveo najviše školskih sati, ostaje ti u srcu. Baš sam sretna što je bila moja učiteljica, ali što je tu je, rastem i moram prihvatiti druge učitelje!

                                                                                              Magdalena Lukaček 5.b

           Ona je obožavala crno, uopće ne razumijem zašto jer se voli šaliti. Torba  joj je bila teška kao da je spremila kamenje. Nikako nije podnosila vikanje, a stalno je vikala, zbog nas. Već nam je u prvom razredu sve lijepo objasnila, bila je zahtjevna, prava učiteljica. Željela je da budemo dobri. Sve provjere je najavljivala, imala sam dobre ocjene.Njena najdraža olovka je crvene boje. Postali smo marljivi kraj nje, naučila nas je čitati i pisati. Bila je pravedna i slušala je svakoga. Uvijek ću je pamtiti sa osmijehom!

                                                                                              Stella Kelemenić 5.b

                Moja učiteljica

Ona je meni otvorila vrata

dobrote, znanosti, ljubavi.

Ona me učila da budem dobra drugima,

da ih poštujem,

da oni mene poštuju!

Ona je mene u krilu nosila,

Uvela me u svijet bez svađe i mržnje!

Ona je mene naučila da se na greškama uči,

da se jačeg ne može istući,

da se uvijek vraćamo kući jer

tamo je dom.

Otvorila mi je vrata i pružila ruku!

                                                                                                   Maja Oršuš 7.a